Saveti pri izboru proizvoda

Priprema, pozor…njam!

Teško da neka aktivnost vezana za bebe i decu izaziva više nedoumica i različitih mišljenja od - ishrane! To će svaki roditelj uvideti već prvi dan po dolasku iz porodilišta, kada srećna rodbina na prvi bebin plač postavi čuveno pitanje: „Da nije gladna, možda ti je slabo mleko?“ Hranjenje dece izaziva mnogo nedoumica  - počev od učenja kako uspešno dojiti, preko pravog trenutka za dohranu, do neizbežnog poređenja kilaže i jelovnika s vršnjacima.

Ni pedijatri nisu usaglašeni oko brojnih pitanja vezanih za ishranu, preporuke se često menjaju, pa oni moraju stalno da dopunjuju svoja znanja i menjaju savete u skladu s najnovijim saznanjima. Jedno je sigurno, roditelji moraju da se opredele čije će savete slušati, da se ne bi zbunjivali kontradiktornim preporukama.

Mi vam preporučujemo da izaberete pedijatra u koga ćete imati poverenja, koji će pratiti rast i razvoj vašeg deteta i moći da reši sve nedoumice. A koja su najčešća pitanja oko kojih se „lome“ koplja kada je ishrana u pitanju?

Početak - dojenje nije lako!

Retkost su žene koje su sasvim sigurne da neće dojiti svoju bebu. Ogroman broj onih koje ne doje svoju decu (ili prestanu prerano) jesu mame koje su naišle na neočekivane probleme, a  dobile premalo podrške ili pravih saveta da održe laktaciju. Dojenje samo na prvi pogled izgleda lako, ali je potrebno mnogo strpljenja da sve funkcioniše kako treba.

Ako se  još uzmu u obzir najčešće pogrešni saveti koje mame dobijaju i kada ih ne traže, insistiranje na dohrani „da dete ne bude gladno“, saveti pedijatara koji olako preporučuju dohranu, put ka prestanku dojenja  je otvoren. Zato je bitno da se mame još u trudnoći informišu kako o mehanizmima dojenja, tako i o mogućim problemima, a da se o njihovom rešavanju konsultuju sa stručnjacima, ili mamama koje imaju pozitivno iskustvo s dojenjem.

Savremene preporuke su da se dete hrani isključivo majčinim mlekom do navršenih  šest meseci, bez dodavanja vode, čajeva i  uz uvođenje adaptiranog mleka tek ako pedijatar utvrdi da majka nema dovoljno mleka ili da beba ne napreduje dovoljno. 

A ako nema mleka?

Mada više od 90 odsto majki izađe iz porodilišta sa započetim dojenjem, do četvrtog meseca manje od 25 odsto njih i dalje doji bebu. Ukoliko majka nema mleka, postoje dobre zamene  - adaptirane formule prilagođene deci. Ali njih ne treba uvoditi bez konsultovanja s pedijatrom, jer često su majke u zabludi da nemaju dovoljno mleka, ili je potrebno samo da poprave tehniku dojenja, položaj bebe, da primene neki od saveta za povećanje količine mleka.

Ipak, savet za sve koji su u majčinoj okolini - ako mama nema dovoljno mleka za svoju bebu, nemojte joj odmagati! Već im je dovoljno teško, nema potrebe da se mamama stvara osećaj krivice što više ne doje svoje bebe.

Kada im treba „red” u ishrani?

I ovde okolina „minira” mame i tate izjavama kako bebe moraju da znaju za red, da jedu na tri sata i da se na vreme „uobroče”. Da, bebe i deca vole rutinu, ali to ne znači da u prvom mesecu treba da jedu na tri sata - ovo se možda može postići ako beba pije adaptirano mleko jer se ono sporije vari.

Ako beba sisa, ne možete znati koliko je popila za obrok, pa ni kada će biti gladna. Zbog toga se beba hrani na zahtev, kad ona to poželi. Uostalom, ni vi ne jedete u pravilnim vremenskim razmacima, zar ne?

Dohrana - kada je pravi momenat za to

„Moji su jeli pasulj s tri meseca i pili kravlje mleko, razblaženo, pa šta im fali“? Ovaj „argument“ često ćete čuti od baka, komšinica i svih koji vole da dele savete o ishrani bebe i plaše se da će ona biti neuhranjena.

Ali, bez obzira na to što su starije generacije zaista odrastale uz takav način ishrane, medicina u skladu s novim istraživanjima menja  preporuke, upravo da bi se sprečio razvoj alergija i drugih oboljenja koje neodgovarajuća ishrana može da prouzrokuje.

Trenutne preporuke kažu da je s uvođenjem čvrste hrane najbolje početi tokom šestog meseca, a da roditelji sami procene u kom momentu će to tačno biti.

Uticaj roditelja na gojaznost

Istraživanja pokazuju da su za gojaznost dece najviše „krivi“ roditelji, nezdrave navike u ishrani i tradicionalne predrasude da je samo bucmasto dete  - zdravo dete. Masne ćelije koje nastanu u detinjstvu ostaju u našem telu tokom čitavog života, pa o tome treba voditi računa kada sedate za sto.

Veliki negativan uticaj ima i televizija, jer u proseku dete dnevno vidi 21 reklamu za grickalice i nezdravu hranu (šargarepu i brokoli niko ne reklamira). Tako marketing podstiče želju za nezdravom hranom, a roditelji je podržavaju tako što decu navikavaju na takve ukuse. Odvikavanje je jako teško, naročito ako se i roditelji slično hrane.

Istraživanja u SAD pokazala su da milijarde dolara koje se daju na promociju zdrave hrane u školama nemaju efekta ako porodice ne promene način ishrane kod kuće - tek onda deca  počinju da gube prekomernu težinu.

Da li Vam je ovaj članak bio od pomoći